Vidikovac

Nakon odlaska Francuza 1813. godine, srušena je (a možda se zbog dotrajalosti srušila i sama) prvobitna obrambena kula - Kula svirača, a dvije godine kasnije su na mjestu stare kule podignuli  drvenu kulu za  dojavu požara. Zatim je, u razdoblju između 1845. i 1848. godine, stara drvena kula zamijenjena novom, kamenom. U novoj kuli je boravio i stražar, koji bi topovskom paljbom  obznanio da je u gradu buknuo požar. Današnji vidikovac je 1982. godine povišen za 1,2 metra, pa se vidik na gornjem odmorištu nalazi točno na  400 metara nadmorske visine. 2009. godine Vidikovac je ponovno obnovljen, a između ostaloga povišen je i obrambeni zid na njegovoj osmatračnici .  Danas kula više nije u funkciji protupožarne zaštite, već je  jedna od najposjećenijih razglednih točaka.

 

Kula svirača

Prvobitni ulaz u kulu se nalazio na sjevernoj strani dvorca pokrajinskog kneza. Sa ulazne strane je imao pokretni  most. Spomenuti ulaz koga su nadogradili u Kulu svirača (prvi puta se spominje 1544. godine), stajao je ispred današnjeg Vidikovca. Prostor za gradske svirače se nalazio na drvenom hodniku oko kule, gdje su se svako prije podne, točno u 11 sati oglasila tri trombona i jedan kornet. Nije  poznato kada točno je taj običaj prestao, ali spominje se u izvorima iz 16. i 17. stoljeća.  Gradski svirači su ujedno bili i stražari koji su se brinuli o protupožarnoj zaštiti grada. Kada bi negdje buknuo požar, danju bi objesili crvenu tkaninu, a noću svjetiljku. Za vrijeme vladavine Francuza, Kula svirača je bila jako oštećena i dotrajala. Kasnije, 1848. godine, pored kule je sagrađen današnji Vidikovac.