Uspinjača

Suvremena i diskretno oblikovana šinska uspinjača koja dopunjava tradicionalni kulturni identitet Ljubljanskog dvorca, je omiljena kako kod domaćih, tako i kod inostranih posjetitelja. Osobito je privlačna po lijepom vremenu, kada se iz nje pruža prekrasan pogled na grad, a zacijelo je i nezamjenljivo prijevozno sredstvo, jer osigurava brzu i udobnu vezu sa starom gradskom jezgrom. U skrbi za očuvanje zelenog okoliša na širem području Dvorskog brežuljka, uspinjača je svakako vaša prava odluka, a istovremeno i poseban doživljaj sa kojim započinjete posjetu Ljubljanskom dvorcu.

Na 21. bijenalu industrijskog dizajna 2008. godine dizajnerima Mihi Kerinu i Majdi Kregar iz projektantskog biroa Ambient je za oblikovanje uspinjače dodijeljena zlatna medalja za najbolje ostvarenje na području industrijskog dizajna.

Povijest šinske uspinjače

Gradska općina Ljubljana je krajem 2006. godine Ljubljanski dvorac povezala sa starom gradskom jezgrom pomoću urbane putničke transportne naprave – šinske uspinjače. Na osnovu prostornih i formalnih zahtjeva kao najbolje rješenje se pokazala žičara, točnije šinska uspinjača. Krajem 2010. godine smo u Ljubljanski dvorac žičarom prevezli milijuntog putnika, sredinom kolovoza 2014. godine dvomilijuntog, u svibnju 2017. trimilijuntog, početkom travnja 2019. četirimilijuntog i u kolovozu 2022. godine petmilijuntog putnika. 
U svom pismu tadašnjoj austrougarskoj vlasti gradonačelnik Ljubljane Dr. Ivan Hribar je zapisao: „Budući da je pogled iz dotičnih prostora (Ljubljanskog dvorca) očaravajuće lijep i da bi se sadašnje sjenovito dvorište moglo dobro iskoristiti, kada bi se napravila dizalica, pomoću koje bi se na vrh dospijevalo za nekih deset krajcara ili još jeftinije, dvorac bi bio uvijek, a posebice navečer ljeti, vrlo dobro posjećen".

U tom istom pismu, u kojem gradonačelnik također pokreće inicijativu za otkup dvorca, spominje i dogovor o konačnoj inspekciji za izgradnju dizala. To je bilo 1897. godine. Ideje o prijevoznom sredstvu su se rađale još daleke 1905. godine, zatim su o tome razmišljali i arhitekti B. Kobe i E. Mihevc. Na kraju, projekt se počeo realizirati 2005. godine, a prvi putnici su se na dvorac uspeli uspinjačom krajem prosinca 2006. godine.

Lokacija trase

Donja postaja uspinjače nalazi se na Krekovom trgu, nasuprot glavne tržnice.

Njena trasa je položena izvan zidina srednjovjekovnog dvorca, ali i tik uz njih, čime ne kvari nekadašnji prostorni izgled srednjovjekovnog dvorca.

Kod izgradnje uspinjače iskopani su ostaci srednjovjekovnih obrambenih zidina, koje su utvrđene i prikazane uzduž njene cjelokupne trase. Jednako je pored donje postaje prikazan i obrambeni jarak, koji je protjecao uz podnožje obrambenog zida, i koji je kasnije nadgrađen kućama.

Tehnički podaci

Podaci o vožnji

• brzina vožnje: 0-3 m/s
• najveća brzina vožnje: 3 m/s
• vrijeme vožnje između postaja: 60 s
• vrijeme punjenja odnosno pražnjenja: 60 s
• vrijeme polovičnog ciklusa: 120 s
• vrijeme jednog ciklusa: 240 s
• broj ciklusa na sat: 15

Podaci o kabini

• broj kabina: 1
• kapacitet kabine: do 33 osoba
• najveći kapacitet: do 500 osoba/sat