Umjetnici su odabrali tehniku oslikavanja sgrafitto ( prema tal.  sgraffiare –  ugrepsti), koja se sve od gotike primjenjivala za dekoriranje pročelja zgrada, jer se smatrala trajnijom od fresco tehnike. Bit ove tehnike je u primjeni više raznobojnih slojeva tanke   žbuke. Za kompoziciju prikaza umjetnici su izradili papirne predloške ili kartone (originale   čuva obitelj  Borisa Kobea), sa kojih su prenijeli crtež na svježe slojeve  žbuke, a potom su posebnom žlicom i grebanjem žbuke do željenog obojanog sloja, oblikovali odabrani motiv.

Zidne dekoracije, renovirane 2008. godine, širokim se pojasom protežu po cijelom tornju , sa prekidima oko prozorskih i vratnih otvora. Prizori su uokvireni i stvaraju izgled strip (ili ilustrirane)  priče. Zamisao za likovni izgled zidova u Kuli strijelaca autori su pronašli u motivima slovenskih narodnih pjesama i pripovijetki. Naslikali su devet priča iz slovenskog narodnog naslijeđa, od kojih su se djelomično očuvale dvije. Tri od devet priča ostale su nenaslovljene. Ispod pojedinih prizora iz priča stoji tekst. Autorski rad svake od njih moguće je raspoznati pomoću slova K (Kobe) i P (Pregelj).

Na donjem katu Tornja strijelaca, na koji se ulazi sa razine Dvorskog dvorišta, na zasvođenom stropu sačuvan je fragment, također oslikan u tehnici sgraffito, sa prizorima iz seoskog života (berba grožđa).